Globalno zatopljenje za fanatike i početnike

Napisao/la Krešimir Đakulović on .

995576 10202169868623474 1307735859 n

Da li je globalno zatopljenje znanstveno ili političko pitanje? Pitanje mnogima djeluje čudno, da ne napišem glupo i nepotrebno. Utječe li na globalnu temperaturu (i) čovjek ili (samo) neke druge prirodne sile? Odgovore na navedena pitanja nećete dobiti ako pročitate samo ovaj članak, ali ako pročitate friško prevedeni sa engleskog – Znanstveni vodič kroz skepticizam o globalnom zagrijavanju - stečete vrijednu polaznu točku za daljnja razmišljanja.

Dok su devedesetih samo špekulirali i teoretizirali, znanstvenici koji promatraju globalno stanje majke nam Zemlje u novom mileniju više nisu imali dvojbe – povećanje koncentracija stakleničkih plinova (CO2, CH4...) u atmosferi uzrokuje povećanje globalne temperature.

Protivnici ideje da čovjek može uzrokovati (ili da ima pravo na) mijenjanje sebe i prirode dočekali su najnovije dokaze o utjecaju ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu na nož, gotovo kao herezu.

 IceCores1

Kako normalan čovjek da sam sebi objasni ove mistične napade i relativizaciju te popularizaciju, u biti prilično dosadnih, statističkih podataka? Jednostavno! Uobičajenim detektivskim metodama.

Dovoljno je pogledati grafove. Proučiti prethodne, povijesne udijele raznih plinova u atmosferi i postojanje korelacije u promjenama temperature i koncentracije nekih plinova (CO2 je tu glavna zvijezda). Tko voli dublje kopati može se pozabaviti i samim metodama kojima se dolazi do tih podataka, uglavnom iz leda sa Antartike.

Nakon toga postaje jasno da netko laže! Dalje se postavlja pitanje motiva za takvu prljavu rabotu.

Opet je pitanje lako, te odgovor jednostavan.

Tko ima koristi od nekontrolirane emisije svakojakih plinova u atmosferu? Sigurno ne Etijopija ili Zimbabwe! Ali kapitalisti industrijalci od Tokija do Milvokija (ima ih i u Africi npr. Nigeriji ili J.A.R.u....) imaju ogroman interes zadržati ili povećati proizvodne kapacitete. A sa proizvodnjom idu i visoke peči te još viši dimnjaci (objašnjavam mladima, oni koji su živjeli u SFRJ dobro znaju što je proizvodnja, pa nažalost i zagađenje) iz kojeg suklja zlokobni dim.

Najindustrijaliziranija zemlja na svijetu (još uvijek USA) ima čak i religijsko-medijsku kampanju o globalnom zatopljenju kao osjetljivom političkom pitanju. Neke BBCijeve dokumentarce kabelske televizije nisu htjele emitirati, a javna rasprava je često bila zagađena mnoštvom laži i znanstvenih falsifikacija.

Ali uzalud im trud! Laži su se rastopile poput snježnih vrhova tropskog Kilimanđara. Istina je ogoljena, ali šteta je već napravljena – mnogi su danas, čak i u Europi, skeptični prema takozvanom globalnom zatopljenju.

Industrijalci su se prebacili na nove kolonijalne metode – otkup prava na emisiju štetnih plinova od strane nerazvijenih. To što danas oni nemaju industriju pa i ne mogu toliko štetnih plinova emitirati (a prava se određuju na temelju brojnosti populacije), potpisivanjem ugovora o prenošenju prava na zagađenje posredno prenose i pravo na industrijsku proizvodnju u budućnosti.

 

Da se more diže ne morate otkriti kroz suhoparne grafove o toplini, emisijama zračenja u svemir i parcijalnim tlakovima. Dovoljno je prošetati se bilo kojom starijom rivom i primijetiti da škaline do mora vode pod more, i da se danas muku muči sa pajetima da ne izlete između boka broda i rive tijekom svake plime.

Što je temperatura vode veća to joj je i obujam veći, kad pri tome dodate vodu koja pristiže od raznih ledenjaka koji se tope sasvim je jasno zašto se more podiže. A podizalo se i prije, bez ljudskog utjecaja, jer smo rođeni na kraju jednog ledenog doba, čiji se vrhunac dogodio nedavno (cca prije 18 000 godina). Dovoljno je potražiti stare Grčke i Rimske mulove i ribnjake – sve je metar do dva ispod površine mora. Dobro je poznato da prije cca. 12000 tisuća godina nije bilo Jadranskog mora, već se obala protezala od Lastova i Visa sve do Viestea u Italiji. Sve ostalo što danas zovemo Sjevernim Jadranom bilo je polje prepuno bizona ( A sve su gospe težakinje bile...)

 

Klima se oduvijek mijenja. Kad čujete o tome kako "vrime nije što je nekad bilo" znajte da vrijeme nikad nije bilo što je nekad bilo. Sve, pa i klima, oduvijek se na Zemlji mijenjalo (stari Heraklit je pravo zborio. Ali ovo zapažanje nije bez "vraga". Istina je da se sve uvijek mijenjalo, ali vrlo rijetko tolikom brzinom da bi se moglo zamijetiti značajnu razliku u samo nekoliko generacija, pak kamo li tek za jednoga života.

 potop

Mnogima će daljnje povećanje temperatura, nažalost, uništiti gotovo sve što im je potrebno za život, od suša koje će privremeno uništiti usjeve, do podizanja mora koje će trajno preplaviti polja. U Hrvatskoj posljedice neće biti tako teške. Suša se može prebrodit desalinizatorima (barem uz more), a vrućine klimama.

Hrvatska skijališta su ionako jadna, pa i nije neka šteta što ih više neće biti. Ujedno, stalno plačemo da želimo dužu turističku sezonu. Pa eto, izgleda da ćemo je ni krivi, ali jako zaduženi (a što će tek biti u budućnosti?) uskoro i dobiti.