Mučni slučaj Josipa A.

Napisao/la Lari Lulić Published on .

 kafka1

Kapitalist smije varati i krasti, ne samo svoje zaposlenike i partnere, već i državu. A kad mu firma postane dužna kao Grčka, kapitalist je zatvori. Time nestanu svi dugovi, a on otvori novu, uglavnom sličnog imena, te neopterećeno kreće ispočetka. Kapitalist pritom ima veliku kuću, skupu jahtu i dobar auto. Nosi lijepo odijelo, jede u restoranima, te je uvažen član zajednice. Sitnozuba stoka koju je dotični kapitalist izradio ne može međutim ugasiti samu sebe i krenuti ispočetka, pod drugim, sličnim imenom. Sitnoj stoci država sjeda za vrat i guši je. Jer na koncu netko ipak sve to skupa mora platiti. Nautička, a i izdavačka branša pritom nisu nikakav izuzetak. Dapače, takvih slučajeva je bezbroj, međutim rijetko se nađe netko dovoljno uporan, tvrdoglav, pismen i hrabar da sve to opiše i objavi.

S glasila HND-a, portala Novinar,  u cijelosti prenosimo recentan slučaj: mučnu ispovijest Josipa A.

 

23.03.2015.

Josef A. u predstečajnoj nagodbi

Ovo je priča koju vrlo rijetko pričam, jer ovo nije priča o Boži zvanom Pub. Za razliku od lika Đorđa Balaševića, preda mnom nije stari kockar "koji nikad nije igro na dug". Preda mnom je tek tip čije bi se mentalno i poslovno stanje dalo opisati kao sitnosopstvenik & šibicar. Znate one što su svojedobno opsjedali autobusne kolodvore i vlakove prikazujući uvijek isti opsjenarski igrokaz: na kartonskoj kutiji s tri kutije šibica skrivali bi kuglicu, zamahivali, zapričavali i kad bi vam se učinilo da znadete gdje se skrila – povikali "ko će se kladi da je tu!". Vidi vraga – nije tu, a gdje li se samo djenula! U međuvremenu vaša lova nestala!

Šibicar d.o.o.

Eto za takvog tipa maskiranog u izdavača sam još prije tri godine radio, vidjelo se još prije par godina iz aviona da kuglice (čitaj love) nema i da će firma (Fabra Press d.o.o., izdavač nautičkog magazina More) uskoro na rezalište, gdje joj je i mjesto. Znajući to, saberem ja račune, shvatim da je dug premašio 70.000 kuna i odlučim se, štono bi se reklo, razdužiti. Sitnosopstvenik za tu prigodu namjesti lik uzornog građanina pa na moj pritisak s čuđenjem – "zar smo do tog došli!?" – kod javnog bilježnika ovjeri izjavu da će mi taj dug vratiti u mjesečnim ratama od kojih najmanja ne smije biti ispod 15.000 kuna. Rečeno, potpisano i zaboravljeno. Ja potegnem sudsku tužbu, sud zakaže ročišće, kad ono iz Fabre Press d.o.o. stigne pisamce da su se odlučili za predstečajnu nagodbu, pa mole sud da uputi mene da tako naplatim svoja potraživanja.

Da zadržim šibicarsku metaforu, dobitna kuglica je tada već bila skrivena pod drugom kutijicom – onom koju nazivaju Predstečajna nagodba. Ajde, dobro, mislim se ja, da vidimo i to čudo. Pa, rekoh OK, neka bude nagodba. I nagodba prođe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pravomoćnom je proglasi sutkinja Nada Kraljić, koga zanima može je naći u Fininom registru pod oznakom Stpn 213/2013. U njoj lijepo pod rednim brojem 7 piše da je Fabra Press d.o.o. vjerovniku Josipu Antiću dužna svaki mjesec isplatiti ratu od 1634,95 kuna i da bi za tri godine trebala isplatiti dug. Inače, Fabra Press d.o.o. je druga firma osnovana za obavljanje istog posla. Prva je bila Fabra i, pogađate – uspavana je odavno.

Nepodnošljiva lakoća ovrhe

Naravno, kad je došlo vrijeme prve rate – novca ni za lijek. Na sreću, u nagodbi postoji mogućnost ovrhe, doduše komplicirana, ali postoji. I tako sam ja svaki mjesec morao odlaziti do Trgovačkog suda i od sutkinje tražiti da mi da ovršnost i punomoćnost za svaki datum i ratu koje sitnosopstvenik nije ispoštivao, a nije ispoštivao ništa. Onda bih s tim ovjerenim papirićem otišao u Finu (svaki mjesec nanovo) pa bi oni sve provjerili i popisali (iako važeću kompletnu nagodbu imaju kod sebe, a po računu vide da Fabra Press ne plaća ono na što se obvezala) i nakon mjesec dana čekanja ovrhovio bih sitnosopstvenika. Naravno, kad dotičnik ne bi bio u blokadi. Jer nagodba je bila toliko genijalno sročena i izvediva da njegovo sitnosopstvo nije izdržalo ni koji mjesec, a već je bilo blokirano. Kad sam pitao sutkinju kako to da se takva nerealna nagodba uopće mogla odobriti, dobio sam odgovor kako je "struka odavno ukazivala na mane predstečajnih nagodbi, ali nitko ih nije slušao".

Tijekom mojih dolazaka sudu naslušao sam se svega, sutkinju je tako smetalo što svaki mjesec dolazim po crkavicu od 1600 kuna – zašto se ne strpim pa dođem nakon pa mjeseci, a ne da ona zbog mene troši papir. Doduše, koji put je trošila papir i moje vrijeme zbog vlastite pogreške, recimo, zaboravi uredno popečatirati stranice, pa oni iz Fine odbiju potvrdu kao nevažeću.

No, i tako je nekako išlo, a onda je jednog dana (prije pet mjeseci) sutkinja (pozivajući se na odluku Trgovačkog suda) odlučila da mi neće dati potvrdu o ovršnosti i pravomoćnosti. Neće, ne želi, ne može i zamoli me da napustim prostoriju. A Fina opet neće da uvaži moje zahtjeve za ovrhom (pogađate, sitnosopstvenik ne plaća). Nitko ne spori da su moji zahtjevi opravdani, ali tu priča staje, (u off the record trenutku čujete i zanimljive kvalifikacije o drugoj strani – pa čujte, niste se nikad upitali kako to da je uspio skupiti milijun kuna duga poreznoj!?). Sve u svemu, kako da institucije rade svoj posao, kad se ne mogu dogovoriti!

Budući da mi je Kafka jedan od milijih pisaca (ima tu i sličnosti, lik iz Procesa i moja malenkost razlikujemo se samo u jednom slovu Josef K(a). - Josef A.) sjednem i napišem pismo na sve strane: i Trgovačkom sudu, i Fini i ministru pravosuđa.

 

Triput poštovani

Znam, dobar novinarski običaj nalagao bih da vam ih sažmem, ali zašto da vam uskratim užitak otkrivanja crvene narativne niti našeg pravosuđa. I još nešto, kako biste mogli slijediti duševno stanje junaka, ako barem dijelom i sami ne prohodate njegovim stopama? Uostalom, ovo je jedinstvena prilika da vidite kako vaši dugovi i sudbine izgledaju kad se pretoče u nebeske paragrafe. Ne tjeram vas, dakle, da obijate šaltere, naguravate se sa zaštitarima i trošite novce na telefon, samo pokušajte proći kroz odgovore što su na moj upit – zašto dvije državne institucije nemaju usklađen stav oko ovršnog postupka u slučaju predstečajne nagodbe - odgovorili u službama za koje plaćate porez. Počnimo s Trgovačkim sudom:

 

Poštovani,

Slijedom Vašeg upita povodom pitanja o potvrdi ovršnosti na zaključenoj predstečajnoj nagodbi u predmetu Stpn-213/13 od 22. studenog 2014., ovime vam ukazujem na odredbe čl. 66. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi te čl. 27. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014), kao i stav iznesen u odluci Visokog trgovačkog suda br. Pž-6599/ 14. od 12. rujna 2014. prema kojem "Predstečajna nagodba je sudska nagodba na što upućuje odredba čl. 83. ZFPPN-a koja za vjerovnike čije su tražbine utvrđene ima snagu ovršne isprave (čl. 66. st. 12. ZFPPN-a). Iz navedenog proizlazi da sudska (predstečajna) nagodba da bi mogla biti ovršna isprava u pravilu mora biti ovršna, jer je ovršnost svojstvo na temelju kojeg se može tražiti prisilno ostvarivanje tražbine koja je u njoj utvrđena. Opća pravila o ovršnosti utvrđena su u Ovršnom zakonu različito za pojedine kategorije ovršnih isprava (sudskih i upravnih odluka), sudskih i upravnih nagodbi, javnobilježničkih isprava. Dospjelost tražbine vjerovnika koja je utvrđena u predstečajnoj nagodbi prosuđuje se prema samoj predstečajnoj nagodbi pa je predstečajna nagodba ovršna isprava ako je tražbina koja se prema njoj treba ispuniti dospjela (čl. 27. st. 1 OZ-a). Dospijeće tražbine dokazuje se zapisnikom o nagodbi (predstečajnom nagodbom) sukladno odredbi čl. 27. st. 2. OZ-a. Na temelju nagodbe koja je postala ovršna u jednom dijelu ovrha se može odrediti samo u odnosu na taj dio (čl. 27. st. 4. OZ-a).

Iz navedenih općih pravila o ovršnosti ovršnih isprava proizlazi da se potvrda ovršnosti sukladno odredbi čl. 36. st. 1. OZ-a daje samo u slučaju sudskih i upravih odluka, a ne i u slučaju kada je ovršna isprava sudska predstečajna nagodba. Od ovih općih pravila o ovršnosti pojedinih kategorija ovršnih isprava ne odstupa niti odredba čl. 209. OZ-a kojom je propisano da će Financijska agencija postupiti po zahtjevu ovrhovoditelja ako on izravno zatraži prisilnu naplatu tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine i koje imaju potvrdu ovršnosti.

Dospijeće tražbine iz sudske odluke dokazuje se potvrdom ovršnosti te odluke (čl. 36 OZ-a), a dospijeće tražbine utvrđene predstečajnom nagodbom dokazuje se zapisnikom o nagodbi (odnosno samom nagodbom, čl. 27. OZ-a)."

S poštovanjem

Glasnogovornik Trgovačkog suda

 

Možda vam ipak bude jasnije s Finom? Oni su me ipak off the record ohrabrili poručivši mi s gornjega kata preko službenika na šalteru: "Znate, oni gore kažu da vi niste jedini, puno ljudi im se žali zbog iste stvari." Ako je tako, ako moj problem nije uobrazilja i krunski dokaz vlastite pravne nesposobnosti, ako je to riječ o problemu što tišti društvo u cjelini – onda ma nade za mene? S kakvom sam radošću otvorio dopis s Fininim logotipom. A tamo piše:

Poštovani,

vezano za nižu problematiku u nastavku dostavljamo odgovor.

Sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10, 112/12, u daljnjem tekstu ZPONS) Financijska agencija provodi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika temeljem osnove za plaćanje. Odredbom članka 3. ZPONS-a, propisano je koje se sve isprave smatraju osnovom za plaćanje te se među ostalim, osnovom za plaćanje smatra ovršna odluka i nagodba domaćeg suda ili upravnog tijela koja glasi na ispunjenje određene novčane tražbine i koja ima potvrdu o ovršnosti.

Nadalje, odredbom članka 209. OZ-a propisano je da ovrhovoditelj može izravno od Fine zatražiti naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine i koje imaju potvrdu o ovršnosti. S obzirom na izričitu zakonsku odredbu, kako bi Fina provela izravnu naplatu na novčanim sredstvima ovršenika nužno je da ovrhovoditelj uz zahtjev za izravnu naplatu priložiti izvornik ili otpravak isprave temeljem koje se traži izravna naplata, a koja ima potvrdu o ovršnosti.

Budući da sklopljena predstečajna nagodba sukladno odredbi članka 66. stavak 13. ZFPPN ima snagu ovršne isprave temeljem koje, u slučaju kada dužnik dobrovoljnim putem ne ispunjava obveze na koje se sklapanjem nagodbe obvezao, vjerovnik iz nagodbe može sukladno članku 209. OZ-a, a u svezi članka 3. ZPONS-a od Fine zatražiti izravnu naplatu na novčanim sredstvima ovršenika, ali je pri tome nužno da budu ispunjeni izričito propisani uvjeti iz članka 209. OZ-a budući je postupak izravne naplate samo tzv. "pogodnost" u prislinoj naplati. U slučaju da se ne može ispuniti bilo koji od propisanih uvjeta taksativno propisanih u članku 209. OZ-a, ovršenik treba svoje pravo ostvariti putem suda, odnosno isti treba temeljem potvrde iz članka 211. OZ-a zatražiti putem prijedloga na temelju ovršne isprave od strane suda donošenje rješenja o ovrsi, a koje rješenje će sud sukladno zakonskim odredbama dostaviti Fini na prisilnu naplatu. Napominjemo da je postupak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika strogo formalni postupak te da je Financijska agencija provedbeno tijelo koje ne donosi odluke niti može utvrđivati određene činjenice, kao u predmetnosm slučaju utvrditi dospjelost tražbine, te je nužno da sve zakonske pretpostavke budu ispunjene kako bi se provela prisilna naplata temeljem osnove za plaćanje.

Slijedom navedenog, ako sudska nagodba ne sadrži potvrdu o ovršnosti Fina po istoj nije u mogućnosti postupiti, s obzirom da je potvrda o ovršnosti na sudskoj nagodbi formalni preduvjet koji mora biti ispunjen da bi se temeljem osnove za plaćanje mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima ovršenika.

Srdačan pozdrav

Sandra Cindrić

Viši specijalist za pravnu podršku

 

Na kraju, valjda neko mišljenje ima i Ministarstvo pravosuđa, na koje sam čekao najduže, ako se ne varam, nekih mjesec dana.

Evo njihova stava.

Poštovani,

zaprimili smo Vaš upit koji se odnosi na problem potvrde ovršnosti i pravomoćnosti te ističemo kako kod sklopljenih nagodbi, nažalost, uvijek postoji mogućnost da dužnik po dospijeću ne namiri svoju obvezu zbog čega bi vjerovnik trebao moći svoju tražbinu namiriti prisilnim putem. Vezano za predmetnu situaciju u kojoj je predstečajna nagodba sklopljena pred Trgovačkim sudom u Zagrebu navodimo kako je odredbom članka 36. stavak 2. Ovršnog zakona propisano da potvrdu o ovršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju.

Odredbom članka 209. OZ-a te odredbom članka 3. točka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisano je da je osnova za plaćanje, među ostalim i nagodba domaćeg suda koja ima potvrdu ovršnosti.

Nadalje, odredbom članka 27. st.1. OZ-a je propisano da je sudska, odnosno upravna nagodba ovršna ako je tražbina koju prema njoj treba ispuniti dospjela, a koje dospijeće tražbine se dokazuje zapisnikom o nagodbi ili javnom ispravom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom. Dospijeće koje se, pak, ne može dokazati na navedeni način dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku kojom se utvrđuje dospijeće.

Iz navedenog proizlazi da su navedene odredbe Zakona u međusobnom neskladu, no valja imati na umu da u situacijama kada opći i posebni propisi reguliraju isto područje, vrijedi pravilo primijene posebnog propisa u odnosu na opći te je u konačnici najvažnija zaštita prava stranaka koje ne bi smjele ni u kojem slučaju snositi štetu zbog moguće razlike u prisilnim zakonskim određenjima.

S poštovanjem,

Vesna Dovranić

Voditeljica odjela za odnose s javnošću

Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske

Ministry of Justice of the RoC

 

Naravoučenije

Ako ste još sa mnom, evo što na sva tri pisma kaže profesionalac, odvjetnik: "Ovo zvuči kao vic. Fina kaže trebate potvrdu – i u pravu je. Sud kaže mi ne dajemo potvrdu i – u pravu je. Ministarstvo pravosuđa kaže – oboje su u pravu. Nažalost, vjerovnik ostaje bez mogućnosti naplate, iz čega se može zaključiti samo jedno: projekt predstečajne nagodbe boluje od lošeg zakonskog rješenja i zapravo je naplata dugovanja nemoguća. Kako se takvo što može dogoditi u državi koja pretendira biti dijelom jednog uređenog pravnog svijeta kao što je Europska unija? Što s onim mišljenjima da je upravo takvo zakonsko rješenje i smišljano kako bi naplatu dugova učinilo nemogućom. Jer ovakvom interpretacijom zakona prije će predstečajni dužnik otići u stečaj nego će se dužnik naplatiti. Iz toga proizlazi da je predstečajna nagodba za vjerovnika velika prevara koju je potpomogla država. A to je strašno!", kaže meni odvjetnik i dodaje da se sve češće susreće s ovakvim slučajevima.

E, da, a sitnosopstvenik? Blokiran je, ali – vidi vraga – i dalje izdaje svoje uratke. Za poslovanje koristi treću tvrtku, na nju je prebacio sve zaposlene iz stare tvrtke (kojima nije isplatio plaće koje im je dužan).

Za Božu Puba Đorđe Balašević bi rekao: "Taj je kvaran kao šupalj zub." Za ovaj slučaj i državu koja ga je omogućila metaforu smislite sami.

Piše: Josip Antić

Izvor: http://www.hnd.hr/hr/homepage/vijest/68082