Konoba Rokis

Napisao/la Krešimir Đakulović Published on .

 Foto: Robert Matić

roki07

Oliver Roki

Atraktivnost unutrašnjosti gotovo svih otoka nerijetko može stati rame uz rame sa ljepotom usamljenih uvala ili simpatičnih gradića uz more. Vis to potvrđuje , a slobodno možemo reći da njegova unutrašnjost, ugostiteljska ponuda i pogled na polja zasađena vinovom lozom zaslužuju obavezan posjet kao i svi oni djelovi koje okružuje more. Jedan od najugodnijih načina “istraživanja” unutrašnjosti je posjet obiteljskom restoranu Roki’s. Pošto se radi o ekskluzivnom restoranu potrebno je telefonski unaprijed najaviti dolazak. Dogovoriti jelo i vrijeme kada po vas dolazi prijevoz do restorana. Ali da ne bi bilo zabune, ekskluzivnost se ovdje ne odnosi na uobičajeno značenje te riječi koja označava blještava mjesta gdje krstare samo bogati i odabrani. Upravo obrnuto, izuzetnost se sastoji od jedinstvenog načina na koji se može neposredno doživjeti ljepotu i mir obiteljskog gospodarstava i njegovih autentičnih proizvoda. Oliver Roki, poznatiji pod nadimkom Fire kojeg je nasljedio od oca odnosno djeda, je voditelj restorana i ključna osoba za organizaciju vašeg dolaska do Pliskog polja gdje se nalazi restoran.

Ukoliko dolazite na večeru svakako pokušajte iskoristiti duge ljetne dane i dogovoriti putovanje prije mraka dok još ima danjeg svijetla. Bilo iz Komiže ili Visa, na putu do Pliskog polja cesta se uzdiže poviše grada i pruža prekrasan pogled. Ukoliko dolazite iz Komiže put do Pliskog polja prolazi južnim obroncima najvišeg vrha Visa zvanog Hum. Spektakularan je pogled na skrivene uvale južne strane otoka, a za dana sa dobrom vidljivošću nerijetko seže sve do četrdesetak milja udaljene Palagruže. Ponekad se obzor proteže znatno dalje te se može uočiti čak i susjedna obala Italije, odnosno vrhovi planine Gargano na istoimenom poluotoku koji se nalazi sedamdesetak nautičkih milja u smjeru juga. Nakon dvadesetak minuta vožnje mir Pliskog polja i ugodan, neobavezan ambijent obiteljskog restorana otvara jednu drugu perspektivu na otok i njegovu unutrašnjost. Ugođaj je naprosto meditativan. Tome na osebujan način pridonosi Oliverova susretljivost i vesela ekstrovertiranost. Uz čašicu aperitiva, bilo prošeka ili neke specifične lokalne travarice poput mirte, kadulje ili rogačice možete doznati podosta o povijesti otoka i mjesta gdje se nalazite. Vrlo je zanimljiva priča o Visu tijekom drugog svjetskog rata. Poznata je stvar da je Vis bio jedna od ključnih baza savezničkih snaga i partizana u borbi protiv Njemačke okupacije, te skrovište ondašnjem prvom čovjeku antifašističke borbe u našim krajevima Josipu Brozu Titu. Manje je poznato da je nakon kapitulacije Italije i oslobođenja Visa na otok stigla engleska vojska. U samo nekoliko tjedana britanski je Royal Air Force preko tadašnjih vinograda izgradio zrakoplovnu bazu koja je započinjala upravo na pliskom polju.

Crveno bijeli betonski stupovi koji omeđuju nekadašnju poletno-sletnu stazu mogu se uočiti iz restorana gledajući u smjeru juga. Kao jedna od manjih pomoćnih zračnih luka ponekad je služila kao spas čak i najvećim bombarderima koji su, vraćajući se sa borbenih zadataka jako oštećeni, bili u nemogućnosti dosegnuti aerodrome na jugu Italije. Ta činjenica pojašnjava zašto se na morskom dnu oko Visa još uvijek može pronaći aluminijske dijelove borbenih zrakoplova, od krila na dva metra dubine koje se nalazi u Smokovi Maloj, pa sve do gotovo čitavog zrakoplova na sedamdesetak metara ispod površine sa južne strane otoka. Danas je čitavo polje prekriveno vinovom lozom u službi tisućljetne tradicije vinogradarstva koja na Visu seže u prošlost sve do starih Grka. Plemenitost današnje uporabe plodnoga Pliskog polja možete iskusiti u čarima vina od tradicionalne lokalne sorte bijelog vina Bugava ili crnog Plavca Malog. Sva vina, kao i travarice su domaće proizvodnje. Za proizvodnju pića je zadužen Oliverov otac Nikša. A vinogradarstvo i podrumarstvo su uz restoran glavne djelatnosti obiteljskog gospodarstva.

Može se slobodno reći da je obiteljska priča restorana Roki’s u potpunosti otočka. Oliverov otac Nikša sa 15 godina otišao je u inozemstvo i zamijenio rodni otok Vis za najveći “otok” južne hemisfere Australiju. “Dolje” je upoznao suprugu Valery koja je porijeklom također sa jednog mediteranskog otoka Malte. Nakon nekoliko godina Nikša i Valery odlučili su se na ne baš uobičajeni potez za ondašnja vremena i sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća dolaze živjeti na Vis. Nikša se vraća tradicionalnoj djelatnosti otoka vinogradarstvu i proizvodnji vina. Podsjetnik na to doba je Valeryin govor koji se sa domaćeg viškog ponekad iznenada prebacuje na engleski. Specijalitet kuće je priprema jela na Peku. To zahtijeva duže vrijeme pripreme od mnogih jela. Iz tog razloga potrebno je najaviti dolazak nekoliko sati unaprijed. Sa pekom se može pripremiti riba, a to obično biva Kokot ili Grdobina. Posebnost ovakvog načina pripreme jela je u miješanju okusa svih sastojaka peke u koji obavezno ide krumpir, kapula, riža… Nama se možda najviše svidjela ona sa hobotnicom. Ali to naravno može biti i janjetina ili bilo koje drugo meso, kako se već dogovori sa Oliverom. Uz peku, kao predjelo svakako valja kušati neke od domaćih specijaliteta poput slanutka, ili artičoka s bobom. Vina u ponudi restorana Plavac mali ili Bugava su certificirana kao proizvodi od ekološki proizvedenog grožđa što označava korištenje samo prirodnih metoda prilikom uzgoja. Stekli smo dojam da se ekološka proizvodnja, osobito kod plavca malog, neposredno manifestira kao specifični buke koji stopljen sa okusom serviranog jela i ambijenta uzrokuje vrhunski hedonistički doživljaj sreće.

Uz odličnu hranu i domaća pića ono što restoran Roki's čini jedinstvenim je lokacija koja vam dozvoljava da se malo prošećete samim poljem. Tu slijedi najveće iznenađenje. Na samo nekoliko desetaka metara od restorana nalazi se uredno pošišana trava koja podsjeća na onu koja se obično nalazi na nogometnim igralištima. Ali golova nema, već samo čudan tepih na sredini terena. Kriket je ključna riječ. Da, u unutrašnjosti Visa se igra ni više ni manje nego neka, našem podneblju poprilično opskurna engleska igra. O čemu se tu radi rado će vam objasniti Oliver koji je i predsjednik jednog od dva kluba koji postoje u Hrvatskoj. Nakon nekoliko minuta lako ćete shvatit osnovna pravila igre, i zabava može početi. O ozbiljnosti samog Kriket Kluba 'Sir William Hoste' sa Visa govori i činjenica da je viška ekipa nedavno nastupila u Engleskoj i vratila se trijumfalno kući sa dvije pobijede protiv tamošnjih klubova iz Cambridgea. Još veće je iznenađenje da viški kriket ima dvjesto godišnju tradiciju, doduše prekinutu tijekom perioda u kojem je otok bio vojna baza Jugoslavenske vojske.

William Hoste je bio Engleski Admiral koji je u jednoj od posljednjih velikih pomorskih bitaka koja se odvijala sa jedrenjacima 1811 godine teško porazio francusku flotu. Njegova glavna baza bila je upravo na Visu. Razmišljajući o tome kako zabaviti sebe i svoje vojnike William je započeo igrati Kriket. Nekad engleski mornari a danas nerijetko ponovo ljudi od mora i jedriličari igraju istu igru na Visu. Naime restoran Roki's je u posljednjih nekoliko godina postao omiljena meta nautičara, a neke grupe jedriličara već tradicionalno hodočaste u Plisko Polje za vrijeme održavanja Komiške ili Viške regate. Uobičajeni je slučaj da nakon objeda malo protegnu noge na obližnjem terenu i zamahnu palicom za kriket ili zaigraju nogomet. Takav oblik gastronomsko sportskog hedonizma čini ovaj simpatični restoran uistinu jedinstvenim.

Komentari   

 
-2 # Nataša Strugar 2013-02-13 15:26
Hej,
stari prijatelju iz ranih dvadesetih. Nikako da se sretnemo na Visu ili barem u Rukavcu? ( na Srebrnoj) Za konobu sam čula,nisam bila,ali po slikama sviđa mi se rustikalni ambijent i već sam je preporučila nekim prijateljima iz Zadra još prošlo ljeto.Nadam se da me se sjećaš?! :)

Pozdrav iz hladnog ( bura ) Paga
Odgovori | Odgovori s citatom | Citat | Prijava administratoru