Ne želim biti nacionalno hendikepirana!

Published on

nhp

Ne želim biti hendikepirana, osobito ne nacionalno, ali ni lokalno, kao ni globalno. Zamislite uopće ne želim biti hendikepirana. Dapače! Želim biti potpuna suprotnost bilo kakvom hendikepu – želim biti brza i slobodna... Ali prije svega, pak, želim biti lijepa. Svaki pravi jedriličar zna da je lijepo ono što je i brzo. I tako u krug, vrte se moje želje, dok ti ništa ne čuješ...gnjileži jedna provincijska! Di si takav si!

(Kad sam shvatio da se još uvijek nisam probudio sve mi je bilo jasno. Ponovo ona, moja najbrža jedrilica. Često se javlja u snu, jer je drugdje i nema. Želi uvijek isto – da se njena brzina smatra prednošću. Da je zbog toga ne osuđujemo već hvalimo i obožavamo. Ona sanja i čezne za onim za čime mnoge čeznu. Biti najljepša.)

 (Već sam joj mnogo puta objašnjavao da nisam u rodu sa Gatesom niti Jobsom...Dakle niti imam svojih para, niti imam neke poluge moći, kojima bi do sponzora mogao doći. Neka lijepo ode Larryiju Ellisonu, pa neka tamo juri. Dobit će i one perajice, pa nek lebdi vazduhom, kako bi susedi rekli – odi pa se leči u Kaliforniju!)

 Laškaj malo mala! Ja sam iz radničke obitelji, lijen sam i ne da mi se ništa osim jedriti i dokoličariti. Bogatiti se?! Užas! Sačuvaj me Bože od tih poriva koji valjda nadolaze onima koji su bili i ostali gladni, prvo kruha, zatim moči.

Znaš mala, ponekad pomislim da ti jednom neću moći odoljeti pa ćeš me potpuno upropastiti. Zamisli da se ti materijaliziraš. Znaš što bi se dogodilo? Isto kao i ostalima – umjesto za timunom cijeli dan bi bio za tastaturom. Prvo da te otplatim, a zatim bi to prešlo u manirizam i refleks. Ti bi mirovala u nekoj fensi-šmenisi marini. Vidjeli bi se na Mrduji i Viškoj, te možda još nekoj priredbi na kojoj su svi...

Dakle umjesto sna postala bi stvarna. Materijalizirala bi se. A znaš li što to znači? Ne znaš!

Tada nema nazad draga. Takva si kakva jesi. Ja te više ne mogu promijeniti a da pritom ostaneš ona ista. A vrijeme ide, sve se mijenja, pa tako i ti postaješ sve starija. Te dolazi vrijeme da te se zamjeni mlađom i ljepšom. Ha? Kako bi to podnijela?

Ovako u snu uvijek možeš biti tu. I kako vrijeme ide i sve se mijenja mijenjaš se i ti. Ali meni si uvijek Ona ista. Jedina Ona koju želim. Ona najljepša. Ona najbrža...

(Ali ne da se Ona. Stalno gnjavi. Želi kompromis. Znam da je u pravu kad mi govori da moram odrasti i shvatiti da je moja želja za fer natjecanjem samo jedna strana jedriličarske medalje. Druga strana je Ona. Lijepa, tajanstvena i neodoljiva, ali prije svega brza, najbrža – moja jedrilica.)

 

Znam ja dobro kojim kursom plove tvoje želje.

(Tamo gdje bi nas odvela njena opsesija da bude najbrža, moja želja za fer natjecateljskim jedrenjem već u startu bila bi nasukana. Mislim se dalje u sebi.)

Ma draga svaka tebi čast, ali stani malo. Pa ima u cijeloj toj priči i ekspozicije mojeg ega, i ja bi bio najbolji. E samo mi još fali to da zbog toga što si ti najbrža, svima bude skroz jasno da sam ja zato najbolji.

 Ma đubre pokvareno!

(Ne ustručava se ona popizdit. Jer u snu ne moram govoriti, dovoljno je samo misliti i Ona sve zna. A ja svaki put na to zaboravljam.)

 Velike li pameti! Davno sam te ubrala, tebe i taj tvoj "falši mot" - prije svega volim pošteno natjecanje. Kakvo li je to poštenje ako imaš mrvicu više šoferskog talenta od drugih? A onda se na to nadovežeš kukavičnom gomilom sati provedenih za timunom što je i najvažnije u ovoj priči. I tako dok su ostali nekada pošteno učili, pa danas rade, tebe vjetar i dalje nosi naokolo. Iako su te radnje neka čudna kombinacija patološke lijenosti i nesputanog hedonističkog orgijanja, često se nazivaju i treningom, te tako dobivaju opravdanje i legitimitet svojega postojanja u društvu.

 Ali tu tek dolazimo do vrhunca. U takvoj, potpuno nepoštenoj situaciji, gdje je određena urođena, nasljedna i ne zaslužena, sitna prednost, dodatno izbrušena opetovanim ponavljanjem kojeg bi samo kompulzivno manični pacijenti mogli shvatiti i podnositi, ti bi htio da su sve jedrilice iste, pa da se vidi tko je bolji. To je pošteno, ha? Jel to taj tvoj fer play?

 (Da Bog da te Sani probija jednoga dana, mislim se, dok mi ona broji...ali šutim odnosno ne mislim i neću ništa više napisati o tome jer sam istom obećao da neću...)

 A kad treba puno znanosti, znanja, muke i truda da se napravi dobra jedrilica onda napon tvojih šoferskih neurona iznenada pada na onoliko volti koliko je potrebno da bi činio fintu kao da te nešto interesira. Da bi se zatim izvukao na neku priču o tome kako ti iznad svega voliš sam čin jedrenja, a put do njega (izgradnjom jedrilice) je posut trnjem, pa te puteve ostavljaš drugima da utabaju.

 

Ma nu tuke! Ne mogu te više slušati! Nemoguća si!

Ti si baš kao i oni kormilari koji su brzi pa misle da su pametni. Jebala te ta tvoja ljepota!

Ja se ne zavaravam i dobro znam da nekad odem naprijed samo zato jer sam budnije mijenjao kurs od ostalih, vjerojatno čitavih 0.5 stupnjeva svakih tri sekunde....Ili još češće samo ravno, dok ostali nepotrebno krivudaju. Ma neš ti pameti!

 Ali što je sa onim djelom kad gledam prognozu, pozicije baricentričnih sustava i njihovo kretanje, te lokalno dinamičku adaptaciju vjetra. A onda još i gledam i vidim i pretpostavim što će se dešavati na micro razini?

 

Bari...ŠTA?

Pička li ti materina!

(Vrištanjem me prekida ona.)

 Daj molim te, niti je vikend navečer, niti si mlad i lijep, za razliku od mene. Niti sam ja pijana i tvoja ciljana dobna skupina, te naposljetku nikad ti ne bi ni dala kad se ovako preseravaš.

Znam ja te vaše Baricentre, idem startat lijevo jer je ciklona iznad Egejskog mora, a bova ti je niti dvije milje u orcu....Prodaj te fore vlasnicima jedrilica kojima morate opravdati vaše jedriličarsko kvazi profesionalno postojanje.

Dobro ja znam koliko je pameti u vašem jedrenju, a koliko ljepote. Uostalom vidim svoje materijalizirane kolegice. Sve samo radi love. Gaze ih tvoje kolege jedriličari bez pameti i šarma, a čak i osnovna jedriličarsko-natjecateljska znanja su im prilično mistične kategorije.

Hvala lijepa! Takav seks meni ne treba, već si dovoljno umišljen, još da imaš para bio bi umišljeniji od najumišljenijeg. Pa i tebi bi se počele događati one sramote tipa – na timunu si, onda malo digne vjetar, dođeš do bove a tamo sve puno jedrilica, pa se lepo u panici makneš i prepustiš timun nekom sa manjkom smisla za samoreklamu, ali naspram tebe, velikim viškom jedriličarske prakse i znanja. Da sjediš samo pola radnog vremena u uredu poput tvoje konkurencije, mislim da bi i ti izvodio umu neobjašnjiva nasukanja sa nesagledivim štetama u nevjerojatno povoljnim uvjetima za lijepo i sigurno jedrenje.

 

Dobro, dobro.....stani! Draga spustimo jedra i bacimo sidro. Ovo prepucavanje vodi samo u daljnju neurozu. Ajmo na tren stati mjeriti ljepotu, pamet i talent pa razmislimo konstruktivno. A kao u svakoj emocionalno intenzivnoj vezi, kompromisi su ponekad teški, ali su i jedini mogući kurs prema sunčanim i toplim morima. Solo se do istih stiže rijetko ili nikada.

Reci ti meni, najbrža moja, postoji li iti jedna ruta na kojoj bi oboje mogli biti sretni? Ok, znam kompromisno, i nikad ono potpuno i apsolutno sretni i zadovoljni, to ionako postoji samo u snovima.

 

(Šuti, ne gleda me i bez riječi je sama pojalabandala. Shvatio sam odmah da to nije bilo slučajno, to je pravi dric, taman sad treba na drugu stranu. Tu smo u kontra kurentu.

Dokazala mi je da nema pameti bez brzine, po ne znam koji put.)

 

Ne znam, možda si u pravu. Možda je najbolje ne izlaziti iz svjetlosti snova u mrak stvarnosti. Ovi što te okružuju skoro svi su kutije, ne mogu razmišljati dalje od već zadanog. Namam ja tu gušta uspoređivati se, niti regatavati.

(zatim krene znatno blažim tonom, što li će sada reći?)

Čuj ne bi te htjela uvrijediti. Ali i ti si pomalo kutijast, znaš i sam da je tako. Pa zar ti ne jedriš te premjere? Užas! To što radite tim jadnicama u ORCu je ispod svake razine dostojanstva. Prvo ih nacrtaju kutijaste, ružne i debele. Pa i najljepše ORC jedrilice izgledaju poput mrtvačkih sanduka. Ali pošto su ti sanduci od karbona, pa su jako lagani, da ne bi slučajno bili prebrzi dodaje im se olova tamo gdje isto ne pomaže stabilitetu, već odmaže performansama. Ali ne u stvarnosti već u kompjuteru koji izbacuje rezultate. U stvarnosti te jadnice koje su konstruirane tako da bi bile ružne na papiru moraju pružiti puno bolji seks od onoga što bi se pomislilo na prvi pogled, ili kad ih se premjeri.

To nije život! To je čista prostitucija; sprega kapitala i mutnih želja o poštenom natjecanju, u još mutnijim kompjuterskim algoritmima...i birokratskim hodnicima ISAFa.

 

Alo mala moja najljepša. Taj ORC, koliko god se složio sa tobom da su ti kolegice ružne i silovane. I da je taj premjereni seks odavno prešao u perverziju za koju bi možda jedino današnji bankari našli neki primjereni naziv sa dovoljno latinskog i matematičke terminologije kojom bi uspjeli prikrili svakom pismenome evidentno prodavanje muda za bubrege.

Ali jedno je neosporno, to je jedino krstaško jedrenje kod nas u kojem je ipak bitno kako si natrimao flok.

Jedino u ORCu kad vidiš katastrofalno natriman flok znaš da ćeš sad, jedreći tako, sigurno popušit! A na viškoj i sličnim regatama gledam tvoje kolegice kako projure pokraj nas, a jedra nisu natrimana nego doslovno nategnuta, silovana preko svake mjere. Ali kazne zbog toga njima nema, one su toliko lijepe da svakojakim diletantima praštaju grube nerazumne manire sa tim nesretnim bracama, karocelama...

U ORCu, ma što mi mislili o njemu takav scenarij je nemoguć. Već na pola orce jasno je tko nema pojma, i sa njime se ne baviš, a sa kime tek započinje ples...

 

Umišljenko! Opet ta tvoja priča de cazzo marino. Vidjela sam ja tebe puno puta kako mozga nemaš ali brzine imaš. I to samo radi para, najčešće ne tvojih. Pa na taj način ostvariš kao nekakav rezultat, da ne kažem uspjeh jer mi se ne da prsnuti od smijeha, radije bi prskala glisirajući niz valove.

 

Ok! Ne pravdam ja taj ORC. Često se dešava da jedrimo katastrofalno a rezultati to ne pokazuju, a nekad jedrimo odlično pa su ponovo rezultati mediokritetni. Ono jedino što pouzdano možemo znati je kako smo tehnički odjedrili...

 

Stani malo! (zafijuće ona piskutavom škripom)

Nije li to onaj premjer koji je toliko samopouzdan, bahat i napuhan da određuje koliko je puhalo na temelju toga koliko je prvoj jedrilici trebalo vremena da projedri zadani kurs? Zamisli koja beskonačna i banalna bahatost. Ne izmjeriti vjetar, već vjetru reći koliko je puhao na temelju toga koliko je trebalo prvoj jedrilici do cilja?!

Mislim da bi svaka klinka u prvom razredu matematičke gimnazije odmah shvatila da zbog nesavršenosti matematičkih algoritama koji bi trebali egzaktno definirati mnoštvo parametara sa kojima u prirodi imamo posla, sve to pri zamršenom izračunu predviđanja dinamika (brzine) dvaju fluida te njihove interakcije koja se odvija posredno.....zaključiti koliko je stvarno bilo vjetra nije moguće. I to još pomoću jedrilice, odnosno njenoga podvodnog dijela, stabiliteta i onog "uronjenog" u osamstotinjak puta rijeđi fluid, u narodu poznat kao arija - malo zapadnije od nas, te vazduh - nešto istočnije.

 

Pa ne znam jeli to baš tako. Nije me ni previše briga, samo sam primijetio da kad Marina Kaštela dođe na regatu uvijek smo u trokurcu sa starim Mareusom. Kad nje nema tu i tamo nešto možemo...

 

Ma to je do tebe. Kad vidiš veliki brod usereš se eee! To ti je još ono iz osnovne škole dok si bio najmanji u razredu - dok su drugi skupljali curice koje su te bile prerasle, ti si skupljao komplekse....hihihihi....

 

Ako si najljepša ne znači da moraš biti i ....

 

Dobro sorry! Šalim se. Jebala te ta hipersenzibilnost i nedostatak duhovite samo kritičnosti.

 

Što je je! Ovo zadnje ORC državno smo jedrili katastrofalno, priznajem. Nema to veze sa premjerom ili algoritmom. Nema to ni veze sa ostalim ekipama, to nije imalo veze čak ni sa našim vlastitim mozgom... A Mareus ipak nije u cvijetu mladost...

 

Muči seronjo! Ne kritiziraj stare dame! Jedino kad je kritika dozvoljena je kad dobro odjedriš, inače stai zito! Javi se kad dobro odjedriš, onda mi možeš kritizirati kolegice, da im malo fali mladosti i slično. Ali do tada prvo počisti ispred svog šporkog timuna, i još šporkijih taktičkih odluka...

 

Ali taktiku nisam na državnom.....

 

Tišina! Šta taktiku nisi?!

Isto tako Marina Kaštela nije bila na Uskršnjoj regati iste godine jel? Je bila je! Tamo ste ok jedrili, bili drugi, skoro prvi. Ali svejedno ste tamo bili samo radi para. Te godine pare je skupio i drugi i treći. Pa ste imali sreće. Tada, sjećam se dobro, nisi se bunio na premjer i slično...

Jedino se čulo ono zdravo ali dosadno mrmljanje. Tamo sam ok, virao ali tamo sam zajebao....Ovamo mi je Ante dobro rekao, a onamo nije....Pilić je na provi...Doktor je na klaviru...Česo stavlja previše majoneze u sendviče...

Osim što je u svemu tome bilo malo (da ne kažem malog) generala nakon bitke i sažaljenja nad vlastitom nesretnom sudbinom na dva tri refula... Ostatak je bio kvalitetan mentalni debrifing gdje si nešto malo upamtio gdje i kada si bio glup, pa postoji nada da se neće ponavljati (često).

A vidi te sad?

 

A šta vidi me sad? Pa jesi li i sama malo prije održala onaj kvazi znanstveni govor o algoritmima i mjerenju vjetra, te nekakvim fluidima i interakcijama...

Da te netko čuje i sluša, a ne vidi, mislio bi da se radi o nekoj staroj pohotnoj profesorici fizike koja u sitne ure, na skrovitom mjestu pokušava pripitog joj đaka impresionirati pameću kad već više ne ide guzicom i sisom. A mali samo šuti, zna da će kad se otrijezni možda i povratiti, ali sad pijan čeka samo na jedno – toplu i vlažnu...

 

Aha tko se sad vrijeđa? Sram te bilo!

 Čuj ja sam fina dama. Samo provincijskim kutijama u zemlji uz more, ali ne i pomorskoj zemlji što bi Hrvatska željela biti, može pasti na pamet da formiraju neke lige, prvu, drugu...

Ne znam, pošto su snovi bez granica, dakle internacionalni, ja sam se naučila da jedriličarske klubove vode gospoda. A jedriličarske saveze probrana gospoda.

Samo u ovoj tvojoj provincijskoj prčiji može nekome pasti na pamet da nas, otmjene i najljepše dame, trpa u isto koš sa nogometom.

Kakav promašaj! Dilentantizam doveden do apsurda. U želji da povećaš popularnost pokušavaš kopirati populističke sportove. To je u startu osuđeno na podsmjeh i propast. Pa ljudi osvanulo je novo doba, neoliberalno doba. Sada samo njih malo ima love gomilu, a publiku žele probranu...

 

Ma zločesta postaješ! To je bio samo prijedlog. Što tu fali? Pa odbori, komisije, ili kako se u zadnje vrijeme sve popularnije kaže "stožeri" - služe upravo tome da bi ekipa bacila Brain Storming. Pa se iz hrpe gluposti, kojih uvijek i svuda ima, izvuče ono najbolje.

 

Istina. Samo ovim tvojim HJS saveznicima vjerojatno ne nedostaje Brain Stormiranja. Pogledaj malo na šta liče neki visoki predstavnici saveza na nekim manifestacijama. Da takvi dođu u srednju školu prvo bi ih alkotestirali i pretresli im džepove.... Još će vam se desiti presedan, da kazne savez zbog dopinga funkcijonera.

 

Pretjeruješ!

 

Pa samo malo. Ma znaš i sam da njima nije problem napraviti oluju u vlastitom mozgu. Samo nakon brain storminga ide ono još važnije – analitičko promišljanje, odbacivanje svega suvišnog i besmislenog što je mašta izbacila. Zatim konstruktivno prihvaćanje najboljeg. Čini se meni da isti slabo razlikuju analitičko od analnog promišljanja.

 

Analnog promišljanja?

 

Ostario si, ne kužiš ni banalne asocijacije. Analno promišljanje možemo promatrati u dvije faze. Prva je kako sačuvati vlastitu guzicu (fotelju ili stolicu). Druga faza proizlazi iz prve – kako se pretpostavljenom uvući u guzicu da taj ne primijeti da je taktilna (kod ekstremnijih slučajeva i vizuelna) anatomija vaše glave još uvijek uobličena unutrašnjošću vašeg prethodnog gazde.

 Hrvatska kao društvo se nalazi u fazi analnog promišljanja, od kad ja znam za sebe. Promjena načina mišljenja je moguća, ali trenutno ništa ne upućuje na moguću promjenu.

 (Sve to je izgovarala tako blagim i jedrozovnim šumom, inače bi je već odavno potopio državotvornim buđenjem.)

 I da razjasnimo još nešto, još jednom za kraj. Ono što je lijepo to je i brzo, ono što je brzo to je i lijepo.

Svatko tko tvrdi suprotno ili je umjetnik, ali umjetnost nije tema ovih snova, ili je sumnjivih namjera i potajno ili javno se bavi onim čega se ja najviše plašim:
Da ćeš dovesti one ljude koji će me premjeriti svuda, svako moje rebro, moje bokove, do svakog detalja će me ispipkati, čak i unutrašnjost neće ostaviti na miru. I onda će na temelju morfologije, anatomije i fiziologije moje "vagine", u poredbi sa ostalima "vaginama" zaključiti pomoću kompjutera, čija se draga najbolje jebe. Odnosno tko je najbolje jedrio ili jebao, tako svejedno....biću premjerena!

 A sad dragi probudi se! Eto predomislila sam se. Ne tražim nikakvu materijalizaciju, samo neka, za razliku od inače, ovoga puta moja bude zadnja...

 

 
*Autor ovoga teksta je uglavnom ORC kao i Sušac hendikepiran, uz sve ostale hendikepe kojih ni sam nije svjestan....

 

p.s.

Tekst je napisan prije cca dvije godine
Nastao je kao reakcija na poticaj HJS za stvaranje domaćeg premjera.

(Obećao sam da ću tekst jednom dignut jednom od autora jednog od hendikepa....)

 

Pošto su se neki momci uhvatili posla i počeli stvarati premjere od kojih je jedan na kraju i prihvaćen (savez je nudio neke pare), tada nisam htio da ovaj tekst bude sabotaža njihovog truda.

 

Premjer je poput religije, tko voli neka izvoli...a neke na to navedu roditelji.

 

Tekst je (pre)dugačak i samo prvi dio donekle ima smisla(čitati), kasnije se i oni koji nisu jedriličari ne moraju previše nadati shvatiti što autor želi.....

 

 

 

Jer to je ipak san, a snovi sami u sebi imaju svrhu.