Cres – Kvarnerska oaza mira

Napisao/la Lari Lulić Published on .

cres03

Iako se turizam na Cresu počeo razvijati u isto vrijeme kada i onaj čuveni opatijski, naš najveći otok sredinom prošlog stoljeća kao da je zastao u vremenu, zbog prometne izoliranosti urbanizacija ga je uglavnom zaobišla, a u infrastrukturu se nije previše ulagalo. To se pokazalo kao sretna okolnost, jer Cres je tako ostao pošteđen divlje i neplanske nove gradnje, zadržao je staru osobnost i šarm, netaknutu prirodu i prekrasne prirodne uvale, što je u današnje doba, kada je dobar dio obale Jadrana nagrđen i trajno devastiran betonizacijom i apartmanizacijom, zaista jedinstven slučaj. Kada se iz Istre ili s Krka trajektom prebacite na Cres, osjetiti ćete se kao da ste došli u neki novi svemir, u kojemu vlada jedan poseban tempo i u kojemu se automatski morate prešaltati u nižu brzinu. Slogan 'There is no stress in Cres' zaista je na mjestu kada je u pitanju taj prelijepi kvarnerski biser, jer na otoku će vas dočekati istinski mir, nepregledna polja kadulje, lijepi i uređeni maslinici, pašnjaci kojima cijele godine slobodno lutaju ovce i visoke strme litice na kojima obitavaju bjeloglavi supovi.

cres 11

Grad Cres smješten je u dubokoj uvali na sjevernom dijelu otoka. Stara gradska jezgra okružena je zidinama u obliku pravokutnika s pet kula, izgrađenih pred kraj venecijanske vladavine, a u središtu mjesta slikoviti je srednjovjekovni mandrač u kojemu su danas privezane uglavnom ribarske brodice. Mandrač je sastavni dio glavnoga creskoga trga, a pročelja kuća pastelnih boja koje ga okružuju u kontrastu s barkama na moru, tvore zaista jedinstvenu kulisu. Sve do kraja venecijskog razdoblja Cres je živio isključivo unutar gradskih zidina, u kojima se nalazi nekoliko gotičkih i renesansnih crkava i prelijepe palače plemićkih obitelji. Velike promjene nastale su razvojem pomorstva i brodogradnje sredinom 19. stoljeća, kada se grad proširio uz obalu prema jugu i zapadu, te nešto kasnijim razvojem turizma, otvaranjem hotela Miramare i Excelsior, u kojima je odsjedala uglavnom bečka aristokracija. Naime, Austrijski Lloyd još je prije 160 godina organizirao izletnička putovanja iz Rijeke do grada Cresa na svojim parobrodima, a u analima je zabilježeno da je na prvo putovanje 1845. godine parobrodom 'Nadvojvoda Franjo Karlo' na otok krenulo 200 putnika. Lokalne novine izvijestile su tada da su se putnici divili čistoći i pravilnosti ulica, te uživali u odličnom vinu, janjetini i ovčjem siru, dok su se creski domaćini pokazali kao gostoljubivi i srdačni. Upravo se taj prvi dolazak putničkog parobroda u Cres računa kao početak organiziranog turizma na otoku, koji se reaktivirao šezdesetih godina prošloga stoljeća izgradnjom hotela Kimen. Ipak, Cres je u prošlom stoljeću ostao van glavnih turističkih tokova, za razliku od Krka gotovo da uopće nije urbaniziran i to se sada pokazuje kao njegova glavna komparativna prednost.

cres07

Prema statistikama turističkog ureda, više od 70 posto turista koji dolaze na Cres stalni su gosti, koji se vraćaju iz godine u godinu, a zanimljivo je da čak 55 posto posjetitelja čine kamperi, koji odsjedaju u kampovima Kovačine, Martinščica, ili u malome kampu u mjestu Beli nedaleko od grada Cresa. Više od 35 posto gostiju čine Nijemci, a zatim slijede Slovenci, Talijani i Austrijanci. Cres je pravo mjesto za opušten obiteljski odmor, poznat je po pješačkim i biciklističkim stazama, a u zadnje vrijeme zbog dobre ga pozicije sve češće pohode i nautičari. Creska ACI marina jedna je od najljepših i najuređenijih na Jadranu, a novi zamah nautičkom turizmu trebao bi dati i mul u središtu grada, koji je prošle godine produžen za 60 metara i na kojega sada mogu pristajati velike jahte, pa čak i manji kruzeri.

cres06

Kulinarska ponuda na otoku posebna je priča. Creske ovce nesmetano pasu otočnim prostranstvima bogatim aromatičnim travama tijekom cijele godine, pa se za tamošnju janjetinu zna reći da je začinjena i prije pripreme, te da je kudikamo bolja od puno razvikanije paške. Cresku janjetinu najbolje je – kažu domaći - kušati u konobi Bukaleta, koja se nalazi pet kilometra od Cresa na putu prema Lošinju, gdje taj specijalitet pripremaju na tradicionalan način, u krušnoj peći ili lešo, a poslužit će vam uz njega domaću rakiju i vino. Čuvene kvarnerske škampe, za koje se može čuti da su najbolji na svijetu, možete pak probati u restoranu Santa Lucia, smještenom ispod crkvice istoga imena u samome središtu Cresa. Restoran je na mjestu nekadašnje tvornice konzervi Plavica otvorio Sabino Kučić, a u njemu uz škampe nudi uvijek frišku ribu koju dopremaju lokalni ribari. U Santa Luciji svakako valja probati i salatu od rakovica, ili izvrsne palačinke sa šumskim voćem i sladoledom, a specijalitet vrijedan pažnje je rumbec: vrst tune koja se kuha se u octu i konzervira u maslinovom ulju.

cres09

Za šetnje gradom pažnju će vam sigurno privući i neobični prostor u kojemu se smjestila udruga Ruta - grupa za kvalitetniji život na Cresu, koju je prije osam godina osnovala dizajnerica tekstila i odjeće Vesna Jakić. Ona je naime primijetila da se domaća vuna baca, pa je pokrenula radionicu na kojoj se od te sirovine izrađuju razne uporabne stvari, poput šešira, papuča ili torbi. Na kraju, posjet Cresu neće biti potpun ako se na zaputite u obližnje mjesto Beli, kojega zbog položaja na litici, te zbog zaštitnog znaka Cresa – bjeloglavog supa – zovu i Orlovo gnijezdo. Tu se nalazi Eko centar Beli, odnosno istraživačko edukacijski centar za zaštitu prirode, temeljna zadaća kojega je zaštita bjeloglavih supova. Zahvaljujući marnom radu profesionalaca i volontera iz centra broj supova u zadnjih se dvadeset godina utrostručio, pa tako na Cresu danas obitava 70 parova tih najvećih mediteranskih priča. A creski supovi jedinstveni su u svijetu; budući da polijeću s litica iznad mora moraju biti iznimno snažni, pa ovdašnji primjerci teže i do 15 kilograma, a raspon krila zna im biti i 2.80 metara. Supovi često nastradaju zbog otrova koji se stavljaju zbog lisica, a u eko centru Beli godišnje liječe i puste u prirodu petnaestak mladih ptica. Svi posjetitelji eko centra – a godišnje ih je više od pet tisuća – imaju tako prilike u velikim kavezima vidjeti ptice koje se oporavljaju, a velika je vjerojatnost da će oko obližnjih litica uočiti i supa u letu.


 

Cres - fotogalerija:

 

 

Snimio: Robert Matić

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.