Unija koja razdvaja – Piratski zaljev

Napisao/la Krešimir Đakulović Published on .

Ruza militantna

Čiji je Piranski zaljev? Za jedriličare zdrave pameti ovo je pitanje vrlo jednostavno – Piranski zaljev je u "vlasništvu" jadralnog kluba Pirat iz Portoroža. Tako je već dugi niz godina, još od drugoga svjetskoga rata. Seleći se u svojim početcima između Portoroža i Pirana klub se od 1965. nalazi na istoj lokaciji. Dakle prije više od sedamdeset godina piranski zaljev je postao piratski zaljev – tko misli drugačije prije svega nije jedriličar, već nešto Drugo. To drugo nije predmet rasprave ovoga teksta, ovo je pogled na nepostojeću problematiku granice na moru iz internacionalnoga jedriličarskoga kantuna.

Pirat Hellowin regata

Regate organizirane od strane j.k. Pirata uobičajeno se jedre na regatnom polju koje se nalazi u piranskom zaljevu. Bova od orce često se nalazi tamo negdje gdje drugi vide granicu između nekada "spojenih" i u praksi bezgraničnih republika, a jedriličari vide samo refule, driceve, jel ova strana diže ili tu pokli pride škaršo...

Bilo jugo, ili maeštral, čitav piratski zaljev je predmet promatranja jedriličara željnih iščitavanja što bržeg regatnog kursa do cilja. Jugo ovdje puše onako kako inače bura puše duž većega djela jadranske obale, na refule, more je bez valova, a bova od orce se nalazi u "slijepome crijevu", odnosno u samome "dnu" uvale. Maeštral jedriličare vodi prema rtu Savudrija, kako sa istočne strane Istre, tako i sa zapadne, maeštral kao lokalna termika uz Istru puše na svoj osebujan način. Malo vala, ako ga i ima onda je kratak, nešto kurenta, te nezaobilazna bolja strana kursa, koja obično vodi bliže kraju, sve to začinjeno sa pogledom na Svjetionik u daljini tijekom orce, ili pogledom na prekrasni Piran, prilikom jedrenja u krmu. Manje više to je jedriličarska perspektiva kad se jedri na ovom, realno gledano, nimalo problematičnom dijelu sjevernoga jadrana.

Franko juri

Ova jedriličarska politika zajedništva nikada nije ozbiljno dovedena u pitanje. Ali u političkom životu Slovenije, kao i Hrvatske, normalne zajedničke stvari koje postoje u svakodnevnom životu sustavno se ignoriraju.
Pa se tako zaljev koji uglavnom samo jedriličarima i ribarima nešto konkretno znači, a velikom ostatku naroda u obije države on predstavlja smo vijest u novinama – i to kakvu vijest; nabrijanu nacionalizmom, lažnim vitalnim interesima, ekstremizmom i ratnim huškanjem.

Sve je to opijum za siromašne mase pomoću kojega se uspješno muti pogled prema stvarnim interesima proletera, da bi se zaštitio brak managersko-političke elite (koja predstavlja manjinu) i kapitala kao njihove nove religije.
Šok terapija ima jasne konture - titranje narcističkoga bijesa projiciranoga u birokratske strukture zvane domovinom, ili deželom, svejedno. Jer jedno te isto je ono što omogućuje ovakav tužni i suženi pogled, nedostatak racionalnosti u promišljanju i višak testosterona u djelovanju.

Franko juri savudrija

Nesretni primjer jednakosti među spolovima u šporkim političkim poslovima imamo u liku i djelu hrvatske euro parlamentarke koja zagovara slanje mornarice, te rat kao legitimnu opciju.
Pogađate već, radi se o kanadskoj pandurki koja je dolaskom u Evropu doživila političku karijeru kojoj se ne vidi kraja. Ruža Tomašić vjerojatno ima više testosterona u uporabi za političko nasilje od svih ostalih hrvatskih desničara zajedno.
Imati obraza biti u europskome parlamentu, te zagovarati slanje mornarice poradi rješavanja graničnoga spora između članica vrhunac je desničarske gluposti koja vlada diljem staroga kontinenta.

Ono što se u politici predstavlja kao opozicija Ružinim stavovima, te kako suprotnost nacionalističkim naricaljkama u obliku notornoga Tromblona i sličnih jest neoliberalno umiveni IDS.
Ta lokalna franšiza nacionalizma i šovinizma umiva se svetom vodicom evropskih vrijednosti pa u manirama "bečke škole" desničari skriveno, u rukavicama.
Dok se, također europarlamentarac, u narodu od milja zvan "briselski prasac", zgraža nad podizanjem tenzija, on istovremeno plasira teze o "pobjedi u ratu za teran". Pa iz toga rata izvlači zaključke tko su naši neprijatelji, a tko su neprijatelji naših neprijatelja pa prema tome i naši prijatelji.
To je manje više Jakovčićeva analiza slovenske strane i potencijalnih političkih opcija koje bi dolaskom na vlast bile dobre za Hrvatsku.
Trebamo li se čuditi da je jedan prosvijećeni gastronom poput Jakovčića određen u svome političkom djelovanju bitkama za teran unutar Evrposke unije?

470

Obje strane, vulgarna desnica, ili pristojnošću i dobrim sirom, vinom i pršutom sa tartufima napojena lažna alternativa predstavljaju istu stranu medalje – politiku razdora i obmane.
Interes naroda je suradnja, integracija, dobrosusjedski odnosi, podizanje standarda i međusobno pomaganje i nadopunjavanje u ciljevima koji regionalno jesu zajednički i na svačiju korist.

Razdor je u funkciji kupovanja socijalnoga mira, umjesto boljega standarda i boljega života za sve, malo mitoloških obmana o svetosti svakoga centimetra zemlje, ili spermića koji upravo spajanjem postaje zigotom, a tek svaku prolivenu kap vječno nam hrvatskoga terana po hodnicima evropskoga parlamenta...bolje da ništa ne spominjemo dalje.
Jasno je, lokalnim žiteljima nikakva granica, a kamo li tek mornarica, ništa dobroga, kako danas, pa tako ni u bliskoj a ni u daljnjoj prošlosti, pa vjerojatno niti u budućnosti, nije i neće donijeti.

Jednim od lokalnih jezičnih izričaja koji se upotrebljavaju, neovisno o postojećoj granici, rečeno – Non xe de Emona o de Agram, il golfo xe nostro.

Nakon današnjega dana možemo sa sigurnošću reći da se na obije strane granice na dalekom političkom horizontu ipak počinje očitovati narodna politika, ona koja teži prijateljstvu i suradnji a ne suludom antagoniziranju na izmišljenim glupostima.

2018-01-07 piranski-zaljev-zajednicki

Radnička Fronta sa hrvatske strane i Levica sa slovenske odaslali su jedinu normalnu poruku iz jedriličarske perspektive – Per L'istria e il mondo senza confini.

Pa kad odete na glasanje jednoga dana, pokušajte se sjetiti tko u političkoj areni štiti krupni kapital i možda, ali samo možda jednoga dana kupi jedrilicu, i tko štiti interese svih pravih jedriličara a ne samo onih koji se veselo kurče svojim velikim skupim jedrilicama.

p.s. Prava jedriličarka ili jedriličar jest sportašica, ona kojoj su optimisti prvo, olimpijada drugo a sve ostalo je ukras za bogate koji vole sebe krasiti epitetima znalaca u jednoj od najdrevnijih čovjekovih vještina poetičnog kretanja pri plovljenju.


Više:

Levica - http://www.levica.si

Radnička Fronta - https://www.radnickafronta.hr



Foto:  

Facebook - Franko Juri
          j.k. Pirat
          Radnička Fronta